Od davnine bijaše u Majkovima i svom okolici divno pogledati momka i đevojku u svečanom odijelu. Zdravi, mladi, gojni i plećati momci bili su milina pogledati stranom i domaćem čovjeku, pravi gorštaci.

Svijetlo svijeta prvi put sam ugledo 17.03.1906., a samo dva dana kasnije sam prvi put ušao u novu župnu crkvu Svetog Trojstva, na kršenje, da primim ime Pero, baš tako kako nije imo u rodu niko prije punih sto godina.

U ovom selu od davnine običaji bijaše ovakvi, i ne zna se od kad, ali svakako još od četrnajstog stoljeća. Kad neko oboli ukućani ga njeguju.

Opet godine 1935. zadesi Majkove nova velika tragedija i potresna nesreća kad selo izgubi mladića Luka Kraljevića Lukova u cvijetu mladosti, u dvadeset i drugoj godini života. Bijaše to na dan Presvetog Trojstva, dana 16.6.1935. Osvanu lijep i sunčan dan, dan pun miline i veselja.

Pitao sam babu “Dobro, reci mi je li se Morđin skrivao u nas u kući?”. Pitao sam je jer mi je pokonji otac jednom rekao da misli da se Ivan Morđin Crni skrivao na Kovaćičima u našoj kući. Ispričala mi je slijedeće. Više…