U Gornjim Majkovima, uz ostalo što ćemo napomenuti, postojala je još iz prastarih vremena Crkva Sv.Jurja koja je obnovljena u Crkvu Svetog Stjepana prvog mučenika, a proslava se održava na tri osmog mjeseca, u augustu.

Sa ovom crkvom su vezane u neke važne uspomene. U prvom redu je tu osnovana Bratovština Gornjih Majkova godine 1557., te postoji još i danas. Kako je u pravilima bilo određeno Glavna skupština se održavala dana 29/9, na Miholje. U zadnje doba, to jest od 1917. god. drži se u desetom mjesecu prema mogućnosti. Kad ljudi nađu da je za to najpodesnije, sazove se Skupština. Kolje se ovan ili drugi brav, računajući da na svakog domaćina bude po pola kila mesa, i na tom se kuha bijela menestra, sve na račun bratovštine. Vino ljudi od 1901 donose svoje od kuće, koliko ko hoće, te pije i časti druge. Što bi preostalo, bio je običaj da se proda.

Više…

Jedan od Majkovaca koji je živio u devetnaestom stoljeću, a koji je svojim radom i ponašanjem dičio svoje selo širom svega kraja, bio je svakako Lujina Kraljević iz Donjih Majkova. On je pored čovječnosti bio i vrstan zidar te i ugledan poslovođa zidarskih radova, tako da je i građevinski poduzetnik Puljizević iz Dubrovnika, kad god je imao poduzimati kakav već rad, uvijek pitao Lujinu i s njim se savjetovao bi li, i kako bi, to izveo, jer će Lujina raditi poso.

Više…

Bio je i meni dobro poznat Petar Carević pok. Ivana. Još iz rane mladosti slovio je kako čovjek čvrste riječi i odlučnosti. Vojsku je austrijsku odslužio u Trstu i to pune tri godine, da bi dobio i čin, i đe je namjeravao ostati i dalje u vojsci. Ali ga dundo Nikola stari uspije skloniti da dođe kući kako stariji sin u oca i da se oženi.

Konačno Petar posluša Nikolu i oženi se kući đe dobi dva sina i i dvije ćeri. Ali dobi i ime Soldat u svom selu, iako je nosio sablju. Dođe i prvi svjetski rat, Petar unaprijeđen u čin Feldvebel, pripaso sablju i ode da se bori za cara i domovinu. Skoro sve vrijeme rata provede u Doboju vježbajući rezervne oficire za borbu. Kažu da se ponašo s njima kako pravi soldat, da je bio oštar. Tek pred kraj rata netko mu omogući da ode i on malo na Tirol, na frontu, da malo pomiriše rat. Jednom dok je nosio o bedri sablju udari u nju talijanska kugla puščana i u njoj napravi udubinu. Tu istu sablju, kad svrši rat, Petar donese kući na trajnu uspomenu i sačuva je kod kuće za svoga života. Ali u ratu ne sačuva cara i domovinu.

Više…