Majkovi se kako selo spominju pod konac četrnaestoga stoljeća, 1390.godine, te od početka petnaestoga stoljeća o njima svjedoče spisi Dubrovačkoga Arhiva. Dočim su stariji spisi uništeni.
Danas, ako gledamo u prošlost, zaključujemo da je većina sela bila prema moru, o čemu nam svjedoče mnoge razvaline.

Još i danas Crkva Sv.Stjepana drži i čuva najstariji seoski pisani dokument zvani Matrikula. Osnovano je Bratstvo Majkova Gornjih godine 1557. i potvrđeno do Malog vijeća u Dubrovniku 1560. U članstvo stupaju sva domaćinstva sela i donose zaključak da se glavna skupština mora održavati svake godine i to na Miholje dana 29.09. U matrikuli su bila označena i napisana sva prava i dužnosti članova bratstva. Kada je malo vijeće u Dubrovniku potvrdilo tu Matrikulu i Bratstvo bili su to ovi domaćini braća.

Više…

Stari običaji sela sa koljena na koljeno bili su ovakvi. Tko bi se sa kim pobratijo ili okumijo, taj se jedan na drugoga nije ljutio, niti mu što zamjerao, niti mu gledo bilo što na žo učiniti. Svi seljani, pak i oni izvan sela koji žive, rado su pomagali jedni drugima, ne gledajući ni da mu odradi, vrati, pa ni zahvali, dočim o plati nije bilo ni govora nikad. Ni kod boljih ni imućnijih ljudi u to doba, izim samo posluh, dobrovoljni rad. Ili kada bi neki čovjek imo nešto da radi u svojoj baštini ili kući, on pošalje neko svoje čeljade iz kuće po selu da zamoli pomoć i evo ti muških ili ženskih koliko ti treba. Pa ako ti je nužan poso evo ti istih i po više dana, a po svršetku posla u noći kaže se samo „hajdete zbogom i hvala vam“, a oni odgovaraju „ništa jadan, kad ti bude opet potreba javi se ti i drugi put“.

I tako stalno za uraditi baštinu, ogradit kuću ili pojatu, strapit zemlju za posadit lozu ili opet za nosit gnjoj, drva ili kamenje. Svaki dan ima tuđih koliko ti treba. I ti ćeš sutra njima isto tako, kada tvoja djeca podrastu ili njima bude što potreba, a to je bilo vazda i bit će nekomu.

Više…

Grdna Dolina, tako se zove uvala ispod Gaine prema moru, uz samu granicu Dubravice. U dnu te uvale stoji lijepa morska plaža zvana Mali žali.

Ova je uvala nekoć za ljude Gornjih Majkova i dijela Donjih imala bolna sjećanja i značaj, jer bi tuj pristajale dubrovačke galije kad bi imale nešto dovestit ili odvestit iz Majkova, to jest drva za ogrijev ili građu, klak i slično. Tako predaja kaže da su nekoć gospodari iz Dubrovnika naredili Majkovcima da im treba dosta klaka (kreča), da im oni to pripreme kako kmeti i snesu na more radi neke kazne, razumije se pod njihovom kontrolom.

Više…

Moje selo proteže se u dugom luku u vidu polumjeseca, iza koga luka stoje visoka brda a ispred toga luka plače obale divno i uzbudljivo Jadransko more u kome plivaju i naši divni otoci, baš kako da su upravo izrasli iz tog mora. Kroz selo prolazi zasada jedna jedina cesta, i to Marmontova cesta, kako jedini kolni i automobilski put i to bez ikakvih priključaka. Kroz selo osim toga prolazi još i telegrafsko telefonske linije za Metković i Dubrovnik, kako i električni dalekovod za Slano i neke otoke.

Upoznavajući se sa Selom Majkovi moramo najprije znati položaj i vezanost mjesta. Majkovi se dijele na dva istoimena sela i to Majkove donje, koji u svemu čine i zapremaju dvije trećine ukupnog sela, dok Majkovi gornji čine jednu trećinu. Sa južne strane jedni i drugi Majkovi imaju svoju granicu poprijeko, od mora do Hercegovine, dakle širinu čitave Dalmacije.  Na sjeveru Donji graniče sa Slanome a Gornji na jugu s Dubravicom i Mravincem, zaselak Riđica, koji otalen prema Dubrovniku idu paralelno po dva sela. Majkovi su sa tri strane okruženi dosta visokim brdima, a sa četvrte imaju lijep vidik na more.

Više…

Pelin kako ga mi zovemo ovdje, ili kako ga službeno zovu kadulja, raste po kamenjaru kako samonikla divlja biljka, niskog rasta, većinom od trideset do pedeset centimetara. Ima jak ali i ugodan miris, kako zelen tako i suhi, te visoke modre cvjetove koji dobro dođu pčelama kako prva hrana za med u proljeće. To je tako dobro poznat med od pelina koji je jedna od glavnih hrana za pčele u Majkovima.

Više…