U Gornjim Majkovima, uz ostalo što ćemo napomenuti, postojala je još iz prastarih vremena Crkva Sv.Jurja koja je obnovljena u Crkvu Svetog Stjepana prvog mučenika, a proslava se održava na tri osmog mjeseca, u augustu.
Sa ovom crkvom su vezane u neke važne uspomene. U prvom redu je tu osnovana Bratovština Gornjih Majkova godine 1557., te postoji još i danas. Kako je u pravilima bilo određeno Glavna skupština se održavala dana 29/9, na Miholje. U zadnje doba, to jest od 1917. god. drži se u desetom mjesecu prema mogućnosti. Kad ljudi nađu da je za to najpodesnije, sazove se Skupština. Kolje se ovan ili drugi brav, računajući da na svakog domaćina bude po pola kila mesa, i na tom se kuha bijela menestra, sve na račun bratovštine. Vino ljudi od 1901 donose svoje od kuće, koliko ko hoće, te pije i časti druge. Što bi preostalo, bio je običaj da se proda.
Bratovština ima i danas svoje zemljište sa kojim se uzdržava. Ima i svoje zajedničke grobnice, te i jednu grobnicu za strance kršćane. Iz toga bi također pomagali i neke siromašnje članove bratistva koji bi pali u bijedu, i podmirivali druge važnije potrebe sela. U bratovštinu su bili uključeni svi domaćini sela izim onoga ko tuj doseli na bilo koji način, sve dok ne zamoli braću da ga na skupštini prime i ne uplati svoj dio koji je minimalan. U zadnje doba to se prepušta dotičnom, da on sam odredi po svojoj volji koliko će dati, a more i ništa ako slabo stoji. Samo svakako treba on zamoliti braću i doći na sastanak da ga prime i upišu.
Ako bih se neko ogriješio o Bratstvo, onda se sva braća sastaju te ga isključuju iz Bratstva. Diže mu se iz crkve svijeća, jer u crkvi gori toliko svijeća koliko ima braće, pri čemu se izuzimaju oltarni svijećnjaci. Iz predaje i pripovijedanja nijesam čuo da je itko ikad tako bio isključen iz Bratstva. Crkva je imala te čuva još i danas tu knjigu, Matrikula se zove.
Crkva je imala nekoć i jedan glasoviti Križ koji bi se nosio u procesijama i prilikom pogreba. Veličina tog križa je oko pedestet centimetara. U Križu su bile čudotvorne Moći, unutra u staklu okićenom staklenim kamenovima. O tome se Križu kaže da kad bi se tim Križom prekrstilo, da bih se razbijalo nevrijeme i otklanjala svaka opasna tuča za selo. Pripovijeda se dalje da se je, prije nego je došao u Majkove, nosio u vojnama za obranu vjere i domovine.
Pripovijeda se i da je taj Križ sa Svetim moćima poslan iz Carigrada. Da ga je crkvi i selu poslao i darovao neki Majkovac, zvao se Pero Božović, a koji da je bio nešto skrivio Dubrovačkoj republici pak je moro bježati iz Majkova u tuđi daleki svijet. Tako da je selu za uspomenu poslao ovaj vrijedni i važni Križ. Stigo je stavljen u frešku svježu goveđu kovsu, onda zašiven da se ne opazi, a zatim kovsa pomljivo osušena. Uz to i pismo kojim moli bratistvo da na sastanku zvanom kapitulo sva braća budu prisutna u Crkvi, da se ta kovsa izreže za jelo kako njegov posljednji dar selu, da se pojede, a zatim da se svi zajedno pomole Bogu pak onda ugase njegovu svijeću za uvijek. Kako znak prekida jer on više nikada neće doći u Majkove kad se je već jednom iz njih izmaknuo. Tako su braća i učinila.
Od kuda je on došao do križa, ne zna se. Samo se zna da je piso da je križ veoma vrijedan i koja vojska nosi ovaj križ neće biti potučena od neprijatelja, nego neprijatelj ako se sa križem prekrsti. Danas nema dokumenta o tome kada je Križ bio poslan, niti se zna godina. Križ se i danas nalazi u Crkvi Svetog Stjepana ali Moći nema. Predaja kaže da su nestale na ovaj način:
Da je bila udarila guba u koze, a to je onda bio glavni oslon života. Da ukućani jedne obitelji uzeše Svete Moći, istukoše u sitno te pomiješaše sa soli i dadoše kozama pozobati tako da bi ih spasili od propasti. I da su koze sve to pozobale samo što jedan Jarac nije tijo ništa zobati. Te iste godine, a na Božić u zoru, da se iz Crkve spustila Vatra u vidu Duge u onu pojatu, te da se odjednom sve zapalila tako da ništa nije ostalo niti se što moglo spasiti. Sve je izgorjelo osim onog jarca koji nije ništa zobo. Da je on pobjego niza sve selo noseći oganj na rogovima do pod Stahore, a to je na dnu sela.
Pripovijeda se da je Križ sa Svetim moćima bio i tada kad je jednom Ivo Senjanin sa svojim senjskim uskocima, iskrcavši se pod Banju kod Slanoga, pošo robit Majkove.
( iz ‘Zapisa iz prošlosti Majkova’, stranice 9-11, pripremljeno povodom kapitula na dan Sv.Mihajla, 29.9.2012. godine.)
