Jedan od Majkovaca koji je živio u devetnaestom stoljeću, a koji je svojim radom i ponašanjem dičio svoje selo širom svega kraja, bio je svakako Lujina Kraljević iz Donjih Majkova. On je pored čovječnosti bio i vrstan zidar te i ugledan poslovođa zidarskih radova, tako da je i građevinski poduzetnik Puljizević iz Dubrovnika, kad god je imao poduzimati kakav već rad, uvijek pitao Lujinu i s njim se savjetovao bi li, i kako bi, to izveo, jer će Lujina raditi poso.
Tako je Lujina Kraljević izvodio sav rad na putu Kotor pa uz Lovćen. To mu je bio jedan od najvećih radova koje je on vodio na divljenje ostalih. I one čuvene kelone u Orebiću djelo su Lujine Kraljevića.
Bio je oženjen od obitelji Marić, iz istoga sela, i imo dvije kćeri. Starija se udala za Petra Jemina i pošla u Podosojnik, đe i umrije prvu godinu, a mlađa ostade doma. Onda Petar kako udovac htjede poći navegavati, ali mu Lujina ne dade, već mu predloži da se oženi ponovo za njegovu mlađu kćer i dođe živjet tu skupa s njim. Petar to i posluša, oženi se opet, i dobije prvo dijete, kćerku, ali odmah umrije i druga žena. Kćer ostade živa. Petar se po volji punice oženi treći put za njenu nepuču Jelu Marićevu, da bi mu ova bolje pazila dijete. S trećom ženom Jemin dobi nakon 11 godina prvo dijete, a onda još dvoje, to jest dvije kćeri i jednoga sina
Lujina odluči ograditi sebi kuću. Dok Puljizević svojski nastoji da Lujina sagradi kuću u Dubrovniku, đe bi mu bio uvijek pri ruci, a i kuća bi tada bila bar za trećinu jeftinija tamo nego u Majkovima. Ali Lujina neće, on voli svoje Majkove, te sagradi kuću u Majkovima godine 1878. Potrošio je za nju 5500 fjorina iliti deset tisuća dvjesto pedeset austrijskih zlatnih kruna, a jedna dobra ljudska nadnica plaćala se u to vrijeme jednu krunu na dan.
To je potrošeno samo za kuću i mali komin, te i neku malu prečaricu, i onaj mir uz put, jer je puč tu bio i prije.
Kuća je zaista remek djelo kakvoga još do danas 1973. nema u Majkovima pa ni bližoj okolici. Lujina još sagradi pred crkvom Svetog Trojstva novi grob dvopločac, prvi takve vrste u Majkovima i ulije u četiri kraja ploče bakrene dizaljke sa gančama. Majkovci mu ne dadoše u čemitoriju da napravja takav grob, ali on uze odmah do čemitorija u Anka Lobrovića zemlje i tu napravi sebi tako lijep grob, remek djelo za to vrijeme, i to godine 1880, a umrije 1882. Još za dobra života dubrovački vlastelin Šiško iz Lapada darova Lujini svog jahaćeg konja. To je jedini slučaj da je vlastelin darovo kmeta tako visokim darom, a to je učinio Šiško Lujini na diku Majkova. Lujina je zaista dizo Majkove na dobar glas.
Tek kad Lujina umrije 1882. godine, i u Gornjim Majkovima se podigoše i napraviše takve izrađene i dvopločne grobove imućni ljudi. Trgovac Ivan Zec na svoj grob dade uklesati balanču na tezgu, onakvu kakvom je on mjerio za čitavog svog života, i kakva je ostala u kući i poslije njegove smrti. Iste godine napraviše još dva takva groba Ivan Biskup Ćoro i Niko Đenović.
( iz ‘Zapisa iz prošlosti Majkova’, stranice 347-348. Pripremljeno povodom kapitula na dan Sv.Mihajla, 29.9.2013. godine)
