Zapisi iz prošlosti Majkova

Od davnine bijaše u Majkovima i svom okolici divno pogledati momka i đevojku u svečanom odijelu. Zdravi, mladi, gojni i plećati momci bili su milina pogledati stranom i domaćem čovjeku, pravi gorštaci.

Više…

Svijetlo svijeta prvi put sam ugledo 17.03.1906., a samo dva dana kasnije sam prvi put ušao u novu župnu crkvu Svetog Trojstva, na kršenje, da primim ime Pero, baš tako kako nije imo u rodu niko prije punih sto godina.

Više…

U ovom selu od davnine običaji bijaše ovakvi, i ne zna se od kad, ali svakako još od četrnajstog stoljeća. Kad neko oboli ukućani ga njeguju.

Više…

Opet godine 1935. zadesi Majkove nova velika tragedija i potresna nesreća kad selo izgubi mladića Luka Kraljevića Lukova u cvijetu mladosti, u dvadeset i drugoj godini života. Bijaše to na dan Presvetog Trojstva, dana 16.6.1935. Osvanu lijep i sunčan dan, dan pun miline i veselja.

Više…

Pitao sam babu “Dobro, reci mi je li se Morđin skrivao u nas u kući?”. Pitao sam je jer mi je pokonji otac jednom rekao da misli da se Ivan Morđin Crni skrivao na Kovaćičima u našoj kući. Ispričala mi je slijedeće. Više…

O ZAPISIMA


'Zapise iz prošlosti Majkova' pisao je moj pokojni đed, Pero Cvjetović Peruško, s prvotnom namjenom da nasljednicima ostavi pouzdana svjedočanstva o temama vezanim uz prošlost svoga sela.

U pripremi ovih tekstova za objavu, nastojao sam što manje intervenirati u rukopisni tekst tako da tekstovi budu što bliži izvornom govoru. Razlog je to što će mnoge riječi biti napisane nepravilno, na način kako su ih ponekad ljudi Majkova izgovarali. Nadam se da vam, dragi čitatelji, ta sklonost prema izvornosti nauštrb pravilnosti, neće predstavljati veću zapreku. Ugodno čitanje.

Pero Cvjetović

Jedan čovjek ne more sve uradit, ni uzdržat sve selo. Ali sve selo more jednoga čovjeka vazda.

Zapisi