Majkovci su kako veliko selo pčelarili iz ranijeg doba, ne zna se odkada. Smatrali su pčele sretnim i korisnim stvorovima pa se tako zna da su govorili i prenosili s vremena na vrijeme, s koljena na koljeno „Pčele su najomiljenije Božje stvorenje, brez njihova se rada ne može ni misa reći (svijeće od pčelinjeg voska), i svaku boles med liječi“.

Više…

Kako smo već spomenuli bolne i porazne udarce gubitka naših djevojaka, tako isto bilo je i kod muškaraca. Evo da spomenem, tamo negdje početkom 19. vijeka zadesi Majkove neobična sudba. Kmeti moradoše raditi za svoje gospare sve što oni narede. Pa tako i mjeti masline u šest druga, sve na ruke svojom snagom. Više…

Bilo je to godine 1914. baš na Petrov dan 29. šestoga mjeseca. Toga dana kako i obično bila je velika vrućina a k tome još i festa u Grbljavi. Ljudi po dolasku iz crkve stalno piju i razgovaraju o svemu i svačemu, a kad se zabaci kolo onda će svi kod kola da gledaju mlados kako igraju poskočicu i kako linđo svira iliti udara u lijeru. Tako je to bilo stoljećima, tako i danas, isto kolo i običaj. Više…

Buhač kako biljka postoji od davnine i ne zna mu se početak, raste samoniklo u kamenjaru kako i ostala trava, osobito u brdima prema Hercegovini. Ima ga i uz more po Racima, ljudi su ga znali brati i iz ranijeg i prodavati, ali to je bila malenkost. Sve dok se nije počeo saditi u svoje baštine i gojit, jer mu se otvorila trgovina i bijo je sve više tražen.  Više…

U Majkovima se sijalo žito za domaći kruh od najstarijih vremena pa do danas, a u sadašnja
vremena se to žito napušta. More se reći napušta se potpuno, zato što za to nema više računa.
Zemlja je istrošena, nema đubriva, nema radne snage, naroda itd. Prije se to radilo ovako,
najjednostavnije, kopalo se motikom a sijalo rukom iz varićaka. Varićak je stara drvena mjera
od pet kila.
Više…