Zapisi iz prošlosti Majkova

Dolazak maslina u Majkove donio je selu velike koristi u pogledu poboljšanja života i
življenja. Ali njihov dolazak kad je bio ne zna se sada, ili ga bar ja ne znam. Sve ono što o
tome znam jest to da su skoro sve površine seoske zemlje bile posađene maslinama. Iako su ih
povrh Gornjih Majkova, po Rožetićima, kasnije svih povadili jer nijesu nikada rađale. Maslina ne more dati rod ako prelazi četiri stotine metara nadmorske visine. 
Više…

Još će ih netko možda spomenut, iako ne puno. A eto, neka ostane nešto i o njima. Onda ovako. Obitelj pokojnog Stjepa Popovića s vrh sela sastojala se od Stjepa i njegove žene Ane, rođene Žarak s Osojnika, i tri  ćeri, Ane, Kate i Mare, zvane Ruse, rođene na Rusalje. Starija Ane u ranim danima ode u Ameriku, Rusu natjera bijeda da ode u Dubrovnik u službu po tuđim kućama dvoriti kako djevojka, da uzmogne prehraniti stara i nemoćna oca i majku kod kuće, a Kate kod kuće ostane da kopa zemlju i također sahrani stare roditelje.

Više…

Tijekom vremena, kako sada tako i u prošlosti, kroz stoljeća, bilo je mnogo i mnogo dobrih i pohvalnih djevojaka, uzora dobrote i ljepote kako i ostalih ljudskih vrlina. Ali se o njima više ništa ne zna, svega je toga nestalo. Samo se rijetke od njih zasjekoše u srž sela Majkova i ostadoše da se o njima govori i da se spominju.

Od tih je bila kako prva i najglasovitija Majkovska sirota. Djevojka, sestra pomorskog kapetana Petra Perlića, čija je kuća bila u Gornjim Majkovima, danas zvanim Prljevići, odmah do crkve sv.Franje u Đardinu, odmah preko puta iza crkve i Tutmanove kuće. Ljepota, vrlina, bol i sudbina te djevojke prikazane su u staroj jednoj pjesmi „Majkovska sirota”. Njeno se ime spominjalo kroz stoljeća.

Druga majkovska djevojka koja se duže spominjala bila je Jele Đamarina. Više…

Slobodna Republika Dubrovačka doživjela je svoj slom pod vojnim udarcem Francuske vojske pod vodstvom Napoleonova generala Lauristona, iako je poduzimala sve što je bilo u njenom moći da se spasi. Znajući i to da su neki od niže vlastele potajno hodili u Pariz da pozovu Francuze i uvedu novi način vladanja u ovom kraju. Jedan od tih bio je i Đanluka Ohmućević iz Brsečina koji je imo nekoliko svojih kmeta i u Majkovima.

I tako jednoga dana Francuska vojska pregazi i Majkove pored ostale Republike i ostavi svoje utiske u selu. Kako jedan od prvih bijaše taj što se Napoleon poče sukobit sa Rimskim Papom te iz prkosa izda naredbu da se više niko ne smije ukopavati u crkvu kako ni u ošjen crkovni. Ta je kažu Napoleonova odredba trajala samo trinaest dana dok ga drugi vladari primoraše da tu naredbu povuče nazad i da se opet ukopava kako i prije.

Više…

Majkovi su u prošlosti, kako i svako drugo selo, imali svoje vlastite posebnosti i običaje, isto tako i ljude koji su u prošlosti bili pravi historičari i nosioci tradicije te su i brez knjiga sve dobro pamtili i prenosili mlađima. Između posljednjih i najbistrijih bili su Ivan Carević i Miho Andrić. Oni su sve to znali u sitnicu, kako Očenaš, ali oba bijahu meni dosta daleko i meni tada na nepristupačnom mjestu, tako sam imo priliku od njih slušat samo preko drugih a vrlo rijetko neđe sa njima putovati zajedno, pa eto ipak znam dosta od toga.

Više…

O ZAPISIMA


'Zapise iz prošlosti Majkova' pisao je moj pokojni đed, Pero Cvjetović Peruško, s prvotnom namjenom da nasljednicima ostavi pouzdana svjedočanstva o temama vezanim uz prošlost svoga sela.

U pripremi ovih tekstova za objavu, nastojao sam što manje intervenirati u rukopisni tekst tako da tekstovi budu što bliži izvornom govoru. Razlog je to što će mnoge riječi biti napisane nepravilno, na način kako su ih ponekad ljudi Majkova izgovarali. Nadam se da vam, dragi čitatelji, ta sklonost prema izvornosti nauštrb pravilnosti, neće predstavljati veću zapreku. Ugodno čitanje.

Pero Cvjetović

Jedan čovjek ne more sve uradit, ni uzdržat sve selo. Ali sve selo more jednoga čovjeka vazda.

Zapisi